Radnja romana odvija se u Beogradu u zadnjih dvadeset godina, gdje pratimo Peđu kako preživljava, doslovno ne imajući što za jesti u određenim periodima. Pratimo njegovo tumaranje po dućanima, krađe hrane, traženje posla, želju za bijegom iz zemlje u vrijeme raspada, te dobijemo i poneku sliku njegovog društva u kojem se kreće. Negdje oko polovice knjige, slika koju je autor predočio je toliko depresivna, da sam morao uzeti pauzu i slušati glazbu na engleskom, kako bi se oporavio. Ostatak knjige sam čitao uz glazbu. Pretpostavljam da je to zbog toga što je situacija tako bliska, te se je lako uživjeti u nju.
Roman je pisan kroz isječke, koji nisu kronološki poredani. Jedini lik koji je donekle prikazan je onaj Peđine majke, koja umire od raka početkom devedesetih. Ostale likove u Beogradu ne upoznajemo, osim u vrlo tipiziranim ulogama, kao provalnike, svećenike, književnike, studentice, penzionere. Tako da nam ostaje samo Peđina impresija grada kao slika Beograda, a Peđa je sam. Potraga za hranom bitan pokretač glavnog karaktera, ali osim nje ne nalazimo ništa više - ni nade, ni ambicije, ni borbe. Je li to faličnost Peđe kao karaktera ili je Peđa metafora grada koji je potpuno rezigniran da je to suvišno i tražiti?
Ovo je drugi autorov roman, objavljen nakon nagrade VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman 2008. godine. Možete ga kupiti ovdje.
No comments:
Post a Comment