Roman je pisan kroz isječke, koji nisu kronološki poredani. Jedini lik koji je donekle prikazan je onaj Peđine majke, koja umire od raka početkom devedesetih. Ostale likove u Beogradu ne upoznajemo, osim u vrlo tipiziranim ulogama, kao provalnike, svećenike, književnike, studentice, penzionere. Tako da nam ostaje samo Peđina impresija grada kao slika Beograda, a Peđa je sam. Potraga za hranom bitan pokretač glavnog karaktera, ali osim nje ne nalazimo ništa više - ni nade, ni ambicije, ni borbe. Je li to faličnost Peđe kao karaktera ili je Peđa metafora grada koji je potpuno rezigniran da je to suvišno i tražiti?
Ovo je drugi autorov roman, objavljen nakon nagrade VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman 2008. godine. Možete ga kupiti ovdje.
No comments:
Post a Comment